Izglasan je novi Zakon o računovodstvu koji stupa na snagu 1.1.2016, a posljedica je dodatnog usklađivanja Hrvatske regulative s pravilima EU.

Obveznici novog Zakona

Obveznici primjene Zakona su, kao i dosad, poduzetnici – u pravilu pravne i fizičke osobe, podružnice i poslovne jedinice inozemnih poduzetnika obveznici plaćanja poreza na dobit. Obveznici nisu korisnici proračuna za koje je računovodstvo uređeno Zakonom o proračunu te neprofitne organizacije obveznici primjene Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija.

Nove kategorije poduzetnika

Novi Zakon o računovodstvu (ZOR) u čl. 5. uz postojeće kategorije poduzetnika odnosno male, srednje i velike poduzetnike uvodi i novu kategoriju poduzetnika – mikro poduzetnici.

Kategorizacija se prikazuje u tablici:

Obavezna likvidatura

Poduzetnik je dužan odrediti odgovornu osobu (likvidator) za kontrolu vjerodostojnosti isprava koja će prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti ispravnost i potpunost knjigovodstvene isprave te istu potpisati odnosno odobriti na način iz kojeg se može jednoznačno utvrditi njezin identitet.

Ukida se obveza potpisivanja računa

Odredbom čl. 9. st. 3. novog ZOR-a propisano je da račun koji služi kao knjigovodstvena isprava, a izdan je od strane poduzetnika ne mora biti potpisan ako je sastavljen na način koji uređuju porezni propisi te sadržava ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje. Ukidanjem obveze potpisivanja računa rješavaju se brojne dvojbe i različita postupanja u poslovnoj praksi oko potpisivanja računa ovisno o načinu njihova izdavanja.

Isti rok za predaju financijskih izvještaja za javnu objavu i za statistiku

Novim ZOR-om u čl. 30. st. 5. propisan je novi rok od četiri mjeseca od zadnjeg dana poslovne godine za predaju godišnjih financijskih izvještaja za potrebe javne objave. Taj je rok, prema novom ZOR-u, identičan i za predaju godišnjih financijskih izvještaja za statističke potrebe, tj. 30. travnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

Umjesto sadašnje formulacije da financijske izvještaje potpisuje osoba ovlaštena za zastupanje, sada je navedeno da ih potpisuju svi članovi uprave (direktori) odnosno izvršni direktori poduzetnika. Novost je i da su za njih uz članove uprave (direktore) odnosno izvršne direktore, odgovorni i svi članovi nadzornog odbora, u okviru svojih zakonom propisanih nadležnosti, dužne pažnje i odgovornosti.

Čuvanje dokumentacije

Novi Zakon o računovodstvu nalaže da se dnevnik, glavne knjige, pomoćne knjige kao i knjigovodstvene isprave, čuvaju najmanje 11 godina, s izuzetkom isplatnih lista, analitička evidencija o plaćama za koje se plaćaju obvezni doprinosi, koje se čuvaju trajno.

Obveznike revizije ponovno uređuje samo zakon o računovodstvu

Stupanjem na snagu odredaba čl. 20. ZOR-a prestaje vrijediti čl. 6.a Zakona o reviziji. Tako obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja podliježu godišnji odvojeni i konsolidirani financijski izvještaji subjekata od javnog interesa te velikih i srednjih poduzetnika te matičnih društava velikih i srednjih poduzetnika (čl. 20. st. 1. i 2.). Obvezi revizije podliježu i odvojeni i konsolidirani godišnji financijski izvještaji dioničkih društava te komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji odvojeni odnosno konsolidirani podaci u godini koja prethodi reviziji prelaze dva od sljedeća tri uvjeta:

1. svota ukupne aktive – 15.000.000,00 kn
2. svota prihoda – 30.000.000,00 kn
3. prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 25

Uz to, reviziji podliježu i godišnji financijski izvještaji poduzetnika koji su sudjelovali u poslovnim spajanjima odnosno podjelama kao preuzimatelji ili novoosnovana društva.

Kontni plan

Prvim prijedlogom Zakona je bilo propisano da će se primjenjivati propisani kontni plan od 1.1.2016, ali nakon prigovora HUP-a te pritiskom poduzetnika općenito, odgođena je primjena do 1.1.2017. S ovom odredbom je zakonodavac htio olakšati kontroliranje financijskog poslovanja poduzetnika gdje bi pomoću određenih konta tražio sumnjive stavke. Na neki način se već koristi propisani kontni plan (RRiF, RIF, TEB) koji je predložen od strane struke te je prihvaćen kao najbolja opcija. Globalno, kontni plan propisan je u malom broju zemalja (npr. Francuska ima propisan kontni plan dok npr. Njemačka, UK, SAD nemaju). Struka i poduzetnici slažu se da zakonom propisani kontni plan ne pomaže u poslovanju te samo stvara dodatne troškove.

Zaključak

Analizom novog Zakona ne može se steći dojam da je ostvareno znatnije administrativno rasterećenje malih poduzetnika. Dapače, budući da su neka područja primjene Zakona jasnije definirana, može se steći dojam da će poduzetnici trebati posvetiti i veću pažnju ustrojstvu funkcije računovodstva te sustavu unutarnjih kontrola. Iako je uvedena kategorija mikro poduzetnika, za njih se primjenjuju sve odredbe kao i za male, a ni te odredbe nisu značajnije ublažene u odnosu na postojeći Zakon.